Svim mogućim i iskoristivim putevima. Najjednostavniji je način elektronska pošta gdje se virus, točnije crv, može nekome poslati namjerno, što je ipak rijetkost, odnosno nasumce – bilo kome, a crv se onda sam pobrine za daljnje širenje. Drugi, ne mnogo teži način jest razmjena računalnih igrica, a prava su legla zaraze školske i sveučilišne računalne radionice kamo korisnici donose igrice koje su tko zna gdje nabavili: uostalom, tko je u školi ili na faksu vidio raditi? I nisu u pitanju samo učenici i studenti: profesori nimalo ne zaostaju za njima. Treći je surfanje i posjet raznoraznim stranicama, uglavnom hakerskim i porno sajtovima koji, osim toga, nerijetko rade ruku pod ruku. Dakako, virus se može dobiti i od poslovnog partnera ili kolege sa njegovog digitalnog medija (disketa, CD) na kojem je uz poslovne dokumente donio i virus koji hara njegovim računalom, a da on to ne mora ni znati.